Momčilo Otašević: Glumac koji ne glumi život
Momčilo Otašević, jedan od najprepoznatljivijih glumaca s prostora bivše Jugoslavije, već godinama gradi karijeru koja ne poznaje granice. Porijeklom iz Crne Gore, njegovo lice i glas postali su sinonimi za šarm, harizmu i duboku emotivnost – kako na ekranu, tako i izvan njega.
Od Cetinja do regionalne slave
Rođen 20. februara 1990. na Cetinju, Momčilo je od ranog djetinjstva pokazivao izraženu umjetničku crtu i emotivnu zrelost. Njegov glumački uspon započeo je kroz uloge u popularnim serijama poput Budva na pjenu od mora, Zora Dubrovnik, Kud puklo da puklo, Na granici i Led.
Publika ga je brzo prepoznala – ne samo po fizičkom prisustvu, već po sposobnosti da svakoj ulozi udahne život, ranjivost i dubinu. Njegova snaga nije u grandioznoj glumi, već u tihom ubjeđivanju – da je svaki lik stvaran, a svaka emocija istinita.
“Kumovi” – uloga koja ostavlja trag
Ulogom Janka u popularnoj seriji Kumovi, Momčilo je još jednom osvojio publiku. Scena s litice, u kojoj Janko dijeli kadar s likom Luce (Ana Uršula Najev), ostavila je snažan utisak – kako vizuelno, tako i emotivno. Bila je to scena koja se ne zaboravlja i u kojoj se publika, s pravom, zapitala: gdje završava lik, a počinje stvarni Momčilo?
Privatni život pod svjetlima reflektora
Kao i mnoge poznate ličnosti, ni Momčilo nije ostao pošteđen medijske pažnje kada je riječ o privatnom životu. Početkom 2024. godine potvrđeno je da se razveo od glumice Jelene Perčin, s kojom ima dvoje djece – sina Jakšu i kćerku Mašu.
– U početku sam mislio da je to kraj svega, priznao je iskreno u intervjuu. Ali vremenom sam shvatio da je najvažnije ostati posvećen djeci i onome što zaista vrijedi.
Njegova otvorenost u vezi s ličnim izazovima ne prikazuje slabost, već snagu – onu koja dolazi iz svijesti da ranjivost može biti temelj ljubavi, roditeljstva i istinske bliskosti.
Korijeni koje nosi sa sobom
Iako je često na snimanjima širom regije, Cetinje i dalje ima posebno mjesto u njegovom srcu. Za njega to nije samo rodni grad, već simbol identiteta, porodične bliskosti i unutrašnje ravnoteže.
– Roditelji mi kažu da sam bio isti kao Maša – nestašan, pun života i uvijek u pokretu, prisjeća se kroz osmijeh.
Posebno dirljiv je njegov san da bi jednog dana, ukoliko se snima film o njegovom životu, želio da njegov sin Jakša igra njega kao dječaka. Taj simbolični zatvaranje kruga govori koliko mu porodica znači.
Autentičnost kao životna uloga
U vremenu kada mnogi poznati skrivaju slabosti iza medijske slike, Momčilo Otašević ide drugim putem. On ne igra ulogu oca, glumca ili muškarca – on to živi. Njegova snaga nije u savršenstvu, već u autentičnosti.
Upravo zbog toga publika vjeruje svakom njegovom liku, svakoj emociji, svakom pogledu. Jer zna da iza kamere stoji čovjek koji ne glumi život, već ga živi – iskreno, emotivno i s punim srcem.
