“Zatvor s lažnim osmijehom” – ispovijest žene iz pakla poligamije
Julija Dubilina je mislila da je pronašla novi početak. U stvarnosti – upala je u pakao.
Upoznala ga je preko interneta. Ivan Suhov, čovjek s harizmom i pričom o velikoj porodici i ljubavi. Ubrzo se preselila s djecom u njegov “dom” u Vladimirskoj oblasti – mjesto gdje je iluzija slobode bila smrtonosna zamka.
🟥 Manipulacija, nasilje, kontrola.
Ivan je od prvog dana počeo igrati igru moći: tvrdio je da je biološki otac njene djece. Ubrzo su uslijedile zabrane, agresija, psihičko i fizičko nasilje.
Naredio joj je da nosi burku. Tukao je djecu gdje se modrice ne vide. Prijetio, kažnjavao, ispirao mozak ženama koje su s njim živjele. Bio je “glava porodice”, ali bez posla. Žene su radile. Djeca su patila. On je vladao.
🟥 Život na 13 kvadrata
Julija je živjela zatvorena u sobi bez osnovnih uvjeta. Bez prava glasa. Bez prava na novac. Ivan je kontrolisao čak i njenu bankovnu karticu.
🟥 Strah kao svakodnevica
Prema riječima njene majke, Ivan je kažnjavao djecu hladnom vodom i batinama – čak i trogodišnjake – ako ne znaju čitati i pisati. “Školu” je vodio strah. Odrastanje je bilo teror.
🟥 Bjeg i ožiljci
Julija je pobjegla. Bez novca. Bez sigurnosti. Ali sa voljom da progovori.
Jer, kako kaže, “Nasilje prestaje kad ga prestanemo skrivati.”
Poruka svim ženama:
Ako te neko izoluje, ućutkuje, koristi tvoju djecu protiv tebe – to nije ljubav.
To je zatvor. A izlaz postoji.
Julijin glas je važan jer nije sama. I nijedna žena to ne bi trebala biti.
