Home VIJESTI Majka (32) se sa kćerkom (2) bacila pod voz, otkrivena potresna oproštajna...

Majka (32) se sa kćerkom (2) bacila pod voz, otkrivena potresna oproštajna poruka: Svekrva i svekar su joj 0v0 radili djeci, a nju su svaki dan..

1582

Tragedija u Zapolju: Majka i kći mrtve, sustav ponovno zakazao

Zapolje je u šoku. U brutalnom slučaju ubojstva i samoubojstva, život su izgubile 32-godišnja žena i njezina dvogodišnja kćerkica. Majka je prije tragičnog čina objavila potresnu poruku na društvenim mrežama, ostavivši malo sumnje o razlozima – bol, poniženje i osjećaj potpune zapuštenosti od strane obitelji i društva.

“Nisam više mogla. Ovo je moj izlaz.”

U oproštajnoj poruci, žena jasno navodi kako se godinama osjećala zanemareno i nepoštovano. Spominje bolne riječi, emocionalno zlostavljanje i osjećaj da za nju i njezinu djecu nitko nije mario. Bila je sama – i to godinama.

A institucije? Znale su za sve.

Dokumenti postoje. Reakcije ne.

Policija je već krajem 2024. intervenirala zbog prijave obiteljskog nasilja. Ali su procijenili da „nema elemenata kaznenog djela“. Umjesto zaštite, žena je dobila formular. Sustav za socijalnu skrb bio je uključen, ali pomoć koju je dobivala – očito nije bila dovoljna.

Jer da jest, danas bi bila živa. I njeno dijete također.

Obitelj u rasulu, a sustav nijem

Suprug ju je napustio, briga o djeci bila je na njoj. Imala je djecu iz više veza, neriješene odnose, očigledno psihičke rane – ali i dalje nikoga tko bi konkretno pomogao.

Da tragedija bude gora, dan ranije njezina starija kći je počinila samoubojstvo bacivši se pod vlak. Dvije smrti – u razmaku od 24 sata – iz iste obitelji. I nitko ništa nije spriječio.

Tko je odgovoran? Svi mi.

Ovo nije prvi slučaj. I, nažalost, neće biti posljednji – ako se ne dogodi ozbiljna promjena. Ova smrt mora biti više od vijesti. Mora biti znak. Alarm. Poziv da se prestane s izjavama i počne s djelovanjem.

Jer žene ne ubijaju svoju djecu zato što su lude. Ubijaju ih jer vjeruju da nemaju više nikoga. Jer se osjećaju same, zgažene i izgubljene. A kada sustav ne vidi njihovu patnju – onda imamo krv na rukama.