Zdravko Čolić, muzička legenda Balkana, konačno je jasno odgovorio na pitanje koje mu se postavlja decenijama: „Šta si po nacionalnosti?“
Njegov odgovor bio je jednostavan, iskren i dostojanstven:
„Ja sam ono što su moji roditelji – Srbin. Ali pre svega, ja sam Sarajlija, Jugosloven u srcu i čovek koji voli ljude, bez obzira na naciju.“
Iako je rođen u Sarajevu i popularan širom bivše Jugoslavije, Čola se uvek držao podalje od politike i podela. Nikada nije nosio etikete – niti ih je delio drugima. Umesto toga, gradio je mostove između ljudi, pesmom i harizmom.
Njegova muzika se nije delila po nacionalnim linijama – pevali su ga svi: Srbi, Hrvati, Bošnjaci, Crnogorci, Makedonci… Jer Čola nikada nije bio „nečiji“ – on je bio i ostao svima.
Reakcije fanova?
„Naš Čola – uvek bio, uvek će biti!“
„On je simbol nečega što više nemamo – jedinstva.“
„Zdravko je religija, ne nacija.“
Zašto je ovo važno?
Jer u vremenu podela, on podseća da su ljudskost i emocija veće od pasoša.
Zdravko Čolić nije „samo pevač“ – on je sećanje na bolja vremena.
Na vreme kad smo znali da pevamo zajedno.
Zato neka ostane zapisano: Čola ne deli. On spaja.