Medicinska sestra Vera Gladović poštovanje svoje profesije osjetila je nebrojeno puta za dvije decenije rada, a sinoć su joj na oči krenule i suze.

Posao u kojem se miješaju ljudska patnja, nemoć i humanost, sastavni su dio njenog radnog dana. U Verinom slučaju i života.

Na Internom odjeljenju život je neizvjestan kao u bilo kom drugom gdje se on bori protiv smrti.

Tu bitku ovdje ponekad gubi, iako su i ona i njene kolege i koleginice uvijek na braniku života. A da drugi poštuju njenu dobrotu, dokazale su joj komšije sinoć, gromoglasnim aplauzom, piše Direkt.

 

– Ja živim van grada, tako da nisam znala šta se događa u stambenim naseljima. Međutim, moje komšije pozvale su me na spikerfon i počeli da aplaudiraju. Meni su krenule suze. Onda su mi ponudili da moj sin bude kod njih dok sve ovo ne prođe. Jutros me je pozvala moja drugarica i pitala da li sam čula aplauz. Rekla mi je: “Ja sam sinoć sa balkona aplaudirala za tebe”. Ponovo sam se rasplakala – priča Vera, koja je poznata u Šapcu po svom humanitarnom radu.

Ovaj emotivni trenutak, kaže, dokaz je da vrijedi sve ono što radi.

Za ovaj posao odlučila se jer biti medicinska sestra podrazumijeva voljeti čovjeka, a aplauz je dokaz da i ljudi ovu profesiju vole i poštuju.