Za sedam dana, zahvaljujući ovim sjajnim ljudima, 110 lijekova iz Srbije, Hrvatske, Slovenije i Austrije stiglo je na svoja odredišta. Porodicama nijedan lijek, kao ni dostava, nisu naplaćeni.

Zbog novonastale situacije prouzrokovane korona virusom, mnoge porodice u Bosni i Hercegovini koje imaju djecu sa smetnjama u razvoju, suočile su se sa nestašicom pojedinih lijekova koji su im svakodnevno neophodni.

Pomiriti se sa ovom sitacijom, jednostavno, nije bila opcija.

Rješenje je ponudio Dragoslav Šinik iz Gradiške, koji je za samo deset dana umrežio na stotine ljudi – od roditelja djece, vozača kamiona, radnika Euroexpresa, preko prijatelja i poznanika, pa sve do ljudi koji su sasvim slučajno naišli na njegove objave na društvenim mrežama, samo sa jednim ciljem – nabaviti i dostaviti neophodne lijekove u svaki kutak BiH.

Za sedam dana, zahvaljujući ovim sjajnim ljudima, 110 lijekova iz Srbije, Hrvatske, Slovenije i Austrije stiglo je na svoja odredišta. Porodicama nijedan lijek, kao ni dostava, nisu naplaćeni.

 

A sve je krenulo nakon što se Dragoslavu javila porodica iz Zenice, sa molbom da provjeri ima li određenog lijeka kupiti u Gradišci. Nakon ove poruke uslijedile su i druge, a Dragoslav je počeo evidentirati potrebu za lijekovima, ali i kontaktirati prevozničke firme, brojne prijatelje i poznanike, kako bi se uspostavilo koliko-toliko funkcionalno snabdijevanje lijekovima.

U susret mu je izašla i brza pošta- Euroexpres, koja sve lijekove širom BiH dostavlja besplatno, kao i Policijska uprava Gradiška, izdavši mu potvrdu da se može kretati i u toku policijskog časa, jer pojedine lijekove treba preuzeti i tokom noći.

“I prije su roditelji određene lijekove morali kupovati u drugim zemljama, ali išao je saobraćaj, uvijek je neko putovao, mogao je kupiti, poslati autobusom. Sve je to danas stalo, a roditelji čije dijete primjerice boluje od epilepsije, kada ostane bez lijeka, to je problem koji ne treba, niti se može objasniti. I zato nije bilo mjesta kukanju i čekanju da se nešto samo od sebe riješi“, priča za BUKU Šinik i dodaje da je zbog vanredne situacije dodatna komplikacija to što se elektronski recepti više ne prihvataju, moraju biti dostavljeni originalni u štampanom obliku, pa ih on prvo prikuplja, potom traži vozača kamiona koji će recepte preuzeti i odvesti do određenog grada, pronalazi ljude koji će ih preuzeti i kupiti lijekove, a potom opet traži kamion koji putuje u BiH. Puno mu je, kaže, pomoglo i to što je protekle dvije godine oraganizovao međunarodnu manifestaciju za djecu sa poteškoćama u razvoju i njihove porodice, čime je ostvario brojne kontakte širom regiona.

“Najviše lijekova nabavljamo iz Srbije, primjerice, naši roditelji nađu lijek u Knjaževcu, od sebe plate brzu poštu da se lijek pošalje u Beograd ili Novi Sad, pošto se u ova dva grada kamioni snabdijevaju robom.  Tu opet neko od roditelja dočeka lijekove, preda ih vozačima kamiona sa kojima su se prethodno dogovorili,  a potom se vozači između sebe dogovaraju i preuzimaju pošiljku uglavnom na špedicijama i graničnim prelazima“, priča za BUKU Šinik.

 

Na naše pitanje kako je moguće da su svi lijekovi koje su do sada porodice dobile bili besplatni, Dragoslav nam kaže da su neki roditelji poklanjali lijekove, neko je od svog novca kupovao, pa slao, a bilo je i ljudi koji su vidjeli njegove objave i anonimno uplatili novac za nabavku lijekova.

„Na moj račun je do sada uplaćeno 600 KM od strane ljudi koji su željeli ostati anonimni. Zamolili su me da od tih sredstava kupim lijekove djeci koja ih trebaju ili pokrijem troškove goriva“, priča za BUKU Dragoslav Šinik, koji, iako već godinama nezaposlen, nesebično pomaže drugima.

 

Izvor:6uka.com